Many times I’ve tried to tell you
Many times I’ve cried alone
Always I’m surprised how well you
Cut my feelings to the bone
Don’t wanna leave you really
I’ve invested too much time
To give you up that easy
To the doubts that complicate your mind
We belong to the light
We belong to the thunder
We belong to the sound of the words
We’ve both fallen under
Whatever we deny or embrace
For worse or for better
We belong, we belong
We belong together
Maybe it’s a sign of weakness
When I don’t know what to say
Maybe I just wouldn’t know
What to do with my strength anyway
Have we become a habit?
Do we distort the facts?
Now, there’s no looking forward
Now, there’s no turning back
When you say
We belong to the light
We belong to the thunder
We belong to the sound of the words
We’ve both fallen under
Whatever we deny or embrace
For worse or for better
We belong, we belong
We belong together
Close your eyes and try to sleep now
Close your eyes and try to dream
Clear your mind and do your best
To try and wash the palette clean
We can’t begin to know it
How much we really care
I hear your voice inside me
I see your face everywhere
Still you say
We belong to the light
We belong to the thunder
We belong to the sound of the words
We’ve both fallen under
Whatever we deny or embrace
For worse or for better
We belong, we belong
We belong together
We belong to the light
We belong to the thunder
We belong to the sound of the words
We’ve both fallen under
Whatever we deny or embrace
For worse or for better
We belong, we belong
We belong together
We belong to the light
We belong to the thunder
Prevod pesme
Suđeni
Mnogo puta da ti kažem probala sam
Mnogo puta sama plakala sam
Svaki put se iznenadim
kako uspeš da me povrediš
Stvarno ne želim da te ostavim
Uložila sam previše vremena
Da bih te tek tako prepustila
Tim sumnjama kojima se opterećuješ
Nama je suđena ta munja
Suđena ta grmljavina
Suđen nam je zvuk tih reči
Kojima smo oboje obuzeti
Šta god poricali ili prigrlili
u dobru i u zlu
Suđeni, jedno smo drugom
suđeni
Možda je to znak slabosti
Kad ne znam šta da kažem
Možda ja inače ne bih znala
šta bih sa snagom svojom
Da li smo postali navika?
Da li mi to izvrćemo činjenice?
Sad se ne radujemo budućnosti
Sad nema povratka
Kad kažeš
Nama je suđena ta munja
Suđena ta grmljavina
Suđen nam je zvuk tih reči
Kojima smo oboje obuzeti
Šta god poricali ili prigrlili
u dobru i u zlu
Suđeni, jedno smo drugom
mi suđeni
Sad sklopi oči i pokušaj da spavaš
Sklopi oči i pokušaj da sanjaš
Probleme zaboravi i sve od sebe daj
da iz početka kreneš
Nismo ni svesni
Koliko nam je stvarno stalo
Čujem tvoj glas u sebi
Svuda vidim tvoje lice
Pa ipak, ti kažeš
Nama je suđena ta munja
Suđena ta grmljavina
Suđen nam je zvuk tih reči
Kojima smo oboje obuzeti
Šta god poricali ili prigrlili
u dobru i u zlu
Suđeni, jedno smo drugom
suđeni
Nama je suđena ta munja
Suđena ta grmljavina
Suđen nam je zvuk tih reči
Kojima smo oboje obuzeti
Šta god poricali ili prigrlili
u dobru i u zlu
Suđeni, jedno smo drugom
mi suđeni
Za tu smo munju mi rođeni
Za tu grmljavinu smo rođeni
Ja ne mogu da se setim kako mi je ta pesma uopšte pala na pamet.. ali pala je – pre par dana, posle čega me je kopkala, kopkala sve dok nisam odlučila da presečem i eliminišem sve ideje o “mi pripadamo” i završim s tim! 😀
Javi ako imaš neki predlog; ako bi nešto drugačije prevela.. 🙂
Zanimljivo je to da mi baš danas palo na pamet da je prevedem. 😀
Очигледно је да си се трудила.
Ta pesma jeste sjajna a trudila sam se da i prevod “zvuči” 🙂
Ова песма сјајно звучи!