Tose Proeski – Separate Ways

Today I saw
a face I only dream of
I recognized
a feeling that I used to know
from another time, a space I thought I left
long ago

I stood a while,
I felt my breath escape me,
and spoke her name
then as she turned to face me
For a second there was something in her eyes,
as if to say
Nothing has ever change.

We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on,
I learnt to face another day,
without her, without her trace.
So close we nearly touched,
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied

A candle burn, but in the world of darkness
I’d separate
my life before and after her
Now I see that nothing ever really changed,
but it’s too late

i stood a while
i felt my breath escape me
spoke her name
then as she turned to face me
for a second there was something in her eyes
as if to say
time and tide can wait

We took our separate ways,
but in our hearts we never changed,
we threw it all away
could we go back once again?
I learnt to carry on,
I learnt to face another day,
without her, without her trace.
So close we nearly touched,
I almost took her hand in mine,
time can fall away
but nothing can change the man inside
or bring us back the love once we denied

Album_Tose Proeski - The Hardest Thing

Prevod na srpski

Razdvojeni Putevi

Danas sam video
Lice o kojem samo sanjam
Prepoznao sam
Osećaj  koji mi je nekad bio poznat
Iz drugog vremena, iz prostora kojeg sam mislio da sam napustio
Pre mnogo vremena

Stajao sam neko vreme
Osetio sam dah me napušta
I izgovorio njeno ime
Onda kada se okrenula da me pogleda
Na sekundu je nešto bilo u njenim očima
Kao da kaže
Da se ništa promenilo nije.

Krenuli smo odvojenim putevima
Ali u našim srcima se nikada nismo promenili
Sve smo odbacili
Da li bismo mogli vreme vratiti?
Naučio sam da se nosim sa tim
Naučio sam da počnem novi dan
Bez nje, bez njenog traga
Tako blizu da smo se zamalo dodirnuli
Zamalo sam je uhvatio za ruku
Vreme može da protiče
Ali ništa ne može čoveka iznutra da promeni
Niti da nam vrati ljubav koju smo jednom porekli

Sveća je izgorela, ali u svetu tame
Ja bih razdvojio
Moj život pre i posle nje
Sada vidim da se ništa nije promenilo
Ali već je kasno

Stajao sam neko vreme
Osetio sam dah me napušta
I izgovorio njeno ime
Onda kada se okrenula da me pogleda
Na sekundu je nešto bilo u njenim očima
Kao da kaže
Da se ništa promenilo nije.

Krenuli smo odvojenim putevima
Ali u našim srcima se nikada nismo promenili
Sve smo odbacili
Da li bismo mogli vreme vratiti?
Naučio sam da se nosim sa tim
Naučio sam da počnem novi dan
Bez nje, bez njenog traga
Tako blizu da smo se zamalo dodirnuli
Zamalo sam je uhvatio za ruku
Vreme može da protiče
Ali ništa ne može čoveka iznutra da promeni
Niti da nam vrati ljubav koju smo jednom porekli

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Social profiles